četvrtak, 14.01.2016.
Za nas Najbolje
|
Jutro je, otvori oći srećo
Da sam tu, Kraj tebe, Nada je, Parfem na jastuku, S moje strane čiste Postelje.... Sad kad nema nas Voliš me i volim te Priznajem, ludo Najviše... Obuci se, sakrij svoje tijelo Skuhaj , kakvu voliš kavu... Ne gledaj, Negdje u daljinu Znaš, to je uzalud Jer, Prazne su, Moje ladice... Sad kad nema nas Voliš me i volim te Priznajem, ludo Najviše... Zapjevaj, Neku sretnu pjesmu Ostavi me, Pusti sada tugu Nema me, Zapali našu sliku Jer, Najbolje su Tvoje godine Koje dolaze... Sad kad nema nas Volim te i voliš me Al za nas je ovo Najbolje.......... |
četvrtak, 11.09.2014.
Back
|
Toliko dugo od kad sam zadnji put pisao...Zapravo točno od dana kad sam se poćeo urušavati iznutra, prestao sam i pisati. Naglo sam prešao iz stabilnosti svega što sam stvorio u životu u stanje nemoći. Svaki aspekt mene kao osobe dobio je udarac. Od gubitka posla do gubitka osjećaja voljenosti. Znam da zvući pederski, ali nije me brige. Nemogu reči da se odjednom dogodilo, ništa se u životu nedogodi odjednom. Samo što čovjek ćesto nevidi ili ne osjeti da se nešto loše sprema, a ako i vidite ili osječate onda se grčevito držite za svaki primjer nečega sto je trenutno dobro, makar i beznačajan. Uvijek se držite za šablonu u kojoj će sve biti uredu, nemorate vjerovati u taj scenarij, ali što vam drugo preostaje.
Život osim što ima lijepe, loše trenutke, uspone i padove nosi sa sobom i potrese. One prve titraje ne osjetite ali zato svi oni malo jači valovi vam usmjere pažnju da se toliko volite da izađete na ulicu što prije. No kad je riječ o odnosima nekad se grčevito uhvatite za ono sto imate iako je to vjerovatno već ruševina. Valjda ovisi o osobe do osobe koliko dugo ste spremni graditi iznova tu građevinu tradicije, smisla postojanja... do trenutka kad shvatite, već ste toliko uložili u obnovu..mogli ste voziti ferrari.. No kako bilo Jaguar se vratio, ne ovim riječima, ne samo blogu.. Vratio se životu. Wild Boys |
subota, 09.02.2013.
Zidovi
|
Samo zidovi i ja,
Pricam tako u zrak Da bar cujes moj glas, Stobom osjecam se sam Sto ti treba da dam, Reci poklon ili dar Hoces ljubavni stih, Pjesmu svu, Napamet da znam? Reci mi sto ti treba, Svijece i ruze ostavljam Svud postao sam znak Pogledaj me u oci, Pred tobom pucaju niti Duboko pogledaj u mene, Osjecas li, da je to kraj Sto ti treba da dam, Sada sigurno ostavljam Kao val, rasuti pjesak Jeka odzvanja, idalje zidovi i ja Prestaje kucati u prsima Reci mi sto treba da dam, Poklon ili dar, reci sto hoces Sve ti ionako, ostavljam... |
nedjelja, 13.05.2012.
Raspadam se
|
Život mi se ..... Na svim poljima u svakom pogledu no još ipak sam nekako postojan. Na financijskom dijelu zadesio me otkaz no još uvijek zarađujem sastrane tako da još nisam potonuo, a i promišljen sam postao u tom segmentu odavno tako da sam si tijekom godina skupio određenu svotu zalihu koja mi je zapravo trebala biti odskocna daska da zapocmem nešto svoje, nešto što volim. Jer zapravo već određeni broj godina radim posao koji nevolim, no jako dobro znam i poprilicno sam dobar u njemu. No zbog gospodarskog sloma lijepe nam naše u toj djelotnosti pogotovo doveden sam pred sam kraj takve svoje buducnosti. Moram priznat da mi nije teško palo, jer kao sto sam rekao jednostavno nevolim to sto radim. Pa zapravo u tom lošemu, izvukao sam jako dobra. U pravilu ljudima koji me dobro poznaju i okruzuju uvijek mi podare rijeci potpore u stilu, probaj nesto sto volis, mozeš ti to itd. Što je jako lijepo od njih no cinjenica je da se odlucim na takav rizik u ovo vrijeme moglo bi rezultirati jako nezgodno za mene. Hm, ponekad pomislim nije li to malo kukavicki od mene, sto drzim određeni strah da se upustim u toliki rizik. Nekad se bas zbog toga osjecam sam sebi manje vrijedan jer nemam tu neku hrabrost. No zapravo stvar je sasvim suprotna. Itekako posjedujem tu hrabrost, a i samim time da sam odvojio dosta vremena i sredstava radeci ono što nevolim, da bi jednog dana ostvario neki svoj uspjesan put u nasoj drzavi ipak sam se zrtvovao da dođem do svog cilja. Za ustati svako jutro i obavljati stvari koje te ponekad toliko zatupljuju , žrtvovati se ponajvise psihicki je ipak velika stvar, pogotovo za mladu osobu kao što sam ja, bez da trazim neka opravdanja.
Imam stabilnu obitelj koja je moram priznati uvijek tu uz mene i vise manje odlicno funkcionira i drzi do obiteljskih vrijednosti, no pretezno svi su uspjeli sagraditi dobar, jako dobar zivot sto me veseli ali i deprimira. Neznam da li mozete shvatiti, to vam je banalno receno u rangu prijatelja u bmw-u koji rasipa pare i sve mu ide od ruke, dok vi npr morate jebeno se potruditi da bi vam zivot funkcionirao. Nije to neka zavist, više neka okolnost koja nekad te ubija. Ipak zahvalan sam i velikim djelom ponosan na sebe jer sam SAM, postigao sve sto mi je potrebno da bi bio samostalna osoba. No kao i svako ljudskom bicu, uvijek nesto fali, odnosno logicno je da trazim i da imam ambicija da zaokruzim neku svrhu postojanja vlastitim rukama. Da si sredim tu neku bajku zivota. Heh, mozda bih trebao sve pustiti da ode svojim tokom i sutra ce mi vrijeme samo od sebe donjeti nesto novo, bolje. Mozda no naucio sam jako dobro da sam krojis sudbinu, a odgojen tako da se borim za sebe i nemam fino vezu i vezicu da se uhljebim negdje gdje bi odrađivao svojih 8h i pijuckao kave ponosan na sebe što mi je vrh ambicija dostignut. Ukratko tonem ... Odavno naucen da nevolje i problemi nikad nedolaze sami, krasno sam primjetio da kad vas zadese financijski problemi povrh neodređenosti „sto i kako dalje“ svi ostali problemi se multlipliciraju ili intenviziraju, pojacaju, kako god... Tako da mi zapravo i veza vec neko vrijeme propada. Pokusavajuci objektivno sagledati koliko god mogu, vec izvjesno vrijeme puno vise ulazem sebe u odrzavanje neceg sto me jednostavno više neveseli. Toliko borbe sam dao za iz dana u dan sve manje mrvica, da sam nedavno jednostavno odlucio se prestati boriti. Pomalo me frustrira sto je nestao ogroman dio mene, odnosno pogledam se u zrcalo ili izađem na zrak zapaliti cigaru i onako sam sa sobom, vidim da je jaguar na koljenima. Hm mozda mi je to trebalo u zivotu, mozda sam dobio ono sto sam zasluzio zbog prijasnjih grijeha spram drugim ženama. Ni sam neznam. Znam samo da sam bio kadar dati sve za nju, sad vise uviđam, da svaki put kada uložim sebe, dio mene otpadne, kao vaza sa uvelim cvijecem, razbijena prosuta u prašini kristala i uvelih listova. Nikako nemogu shvatiti da ona neprimjecuje, odnosno da je u stanju ostati hladna iako je vise nego ocito da sam jako blizu da prekinem agoniju osjecaja. Da i mi muskarci imamo potrebe u tom segmentu, možda neki od nas i više od pojedinih zena, a samim time da pisem blog, jasno je da sam u kategorij muskaraca koji imaju pojacan taj kutak emocija. Iako da me osobno poznajete nikad nebiste rekli da toliko toga u meni ima, jer tip sam koji nece otkriti slabost tek tako. Uglavnom svjestan sam da je idalje volim, znam da i ona mene voli, ali vidim da nije svjesna da neplaniram umjetno odrzavati nedostatak komunikacije, odnosno nezelim biti most koji ce nas spajati, a ona vozilo koje ce peglati po meni. Radije cu se urusiti. Neznam dokle planira gledati kolike su moje granice prije nego explodiram, a vec određen manji broj potresa sam pokrenuo.. Zasto jos nisam? Hm... pa jer je ipak volim, no prije nisam nikad gledao dal volim više sebe od nje, jer uvijek sam je volio više od samog sebe, no sad...stvari su se promjenile. Neplaniram uništiti sebe da bi imao nju, to jednostavno nije ljubav, ma koliko se zavaravao na trenutke. No kao u financijskom kolapsu i na ovom polju događa mi se da mi nesto iz dana u dan pojacava osjecaj da se borim za sebe i da mogu bolje. U moj život ušetala je druga zena. Onako od samog pocetku pocele su male sitne iskrice koje su se pojacavale, no svjestan sebe i ne vise sklon tome da varam jednog dana sam jednostavno tu nit presjekao. Jer svakako nisam zelio dati srce drugoj ženi. No ipak nekako nasa avantura se nakon odredene pauze nastavila. Osjetio sam da me voli, iako svjesna moje pozicije, ona se odlucila da ce se boriti za mene. Cak u toj mjeri da je spremna ponuditi sebe za jako malo mene. Svakim danom svo sve vise pricali, sve vise otkrivali jedno drugome sebe, a nedavno smo dosli u vode koje su jako jako na granici fizickog. Sve više me preuzima i rekla mi je da ce se boriti za mene. Makar dio ali nece popustiti. I onako nekako sam mislio, kad podignem barijere ona ce odustati i pomiriti se sa tim da jednostavno nisam njen. No nakon sto je rekla da me voli i da nema te barijere koju ja mogu podignuti, ona doslovno me lomi iz dana u dan. Postala mi je jutro dan i noc. Postala mi je lagano sve, a srce mi se raspada na dva dijela. Jedan dio se bori da opstane ono sto imam , drugi sve vise pada na nju... Nekad sam se smijao kad bi netko rekao da je moguce voljeti dvije osobe u tom smislu, sad ni sam vise nisam siguran. Iako idalje tvrdim da jednostavno nemozete voljeti dvije osobe. U mojoj situacij usudim se reci da više volim nju nego ono što imam, a ljubav više neznam sto je to, niti mogu definirati više ljubav kao ljubav. Povrh toga što me posjeduje u velikom karakternom smislu, povrh toga sto mi nudi cijelu sebe u svakom pogledu, sto je u stanju tako nisko otici zbog mene, poprilicno je zgodna. I iako u samom startu su iskre pale zbog toga sto smo se nekako pronasli u tom kolapsu mojih razmisljanja, sada je sve vise gledam i u tom fizickom smislu i sve vise uviđam kako je prekrasna i kako je moja, a ja sve vise polako njen a ona moja luka... Poceo sam je željeti zbog svega, ne samo zbog onoga sto mi ona nudi, nego i zbog toga sto ona jest. U startu sam bio siguran da me privlaci iz razloga što mi predstavlja nesto bolje od onoga sto imam, no sad to samo produbljuje moje osjecaje prema njoj... Volim li je? mislim da dobar dio mene je zaista voli, cini me sretnim ! No opet znam da sam izgubio sebe i sve teze se pronalazim u moru problema, barijera, okoline i niza drugih stijena koje su se obrušile na mene...Izgubio sam bitku za sebe, a sad groznicavo trazim zadnje atome snage da isplivam . Takve borbe unutar mene samog, a taj rat nezelim izgubiti..... |
petak, 13.01.2012.
Ne više
|
Nemamo ti i ja više mi u meni, nemamo ono što su drugi u nama vidjeli
Snove je progutala materija, osječaje je otjeralo novo vrijeme Umoran, zgažen od sadašnjice, kad dođem doma, samo više neželim... Propao kao očajnikov plan, utonuo usred bijele fotelje Dok mjenjam kanale, oblaci putuju, slike u kojima mi, to tako prošlo izgleda. Ne više... Tako sam i ja završio sam sa sobom, duboko dolje. |
utorak, 09.08.2011.
Molim te dušo
|
Samo jedno te molim...
Zaboravi na tijelo, moje drugoj ide , Njoj pripada jer ljubav s njom piše Ali ipak nemoj da ti itko o meni loše kaže, Ja više nisam onaj isti čovjek od prije... Mene poželjeti nemoj, nemoj riječi više Slamaš mi misli i mjenjaš moje sretne dane Znam da me i sad voliš, Premda drugoj noću idem, Jer moje sve ide, Ide uz njeno U meni i pred Bogom taj je potpis sve i ostati će vječno. Ako tuga ti dođe, jer nikad nismo bili skupa Znaš i sama da je kasno za to, više nemamo vremena Ipak uvijek... Na posljednjem mjestu, gdje moje srce diše, Ti me tamo nađi, za tebe čuvam svoje ruke, Nema tog svijeta koji zabraniti to mi može Jer te znam u dušu i volim naše trenutke I kad nađeš svoju pravu sreču U prvom redu potraži moje oći Taj sjaj će biti za tebe dušo... Za posebnu, koja koja mi je u određenim danima punila ego svojom beskrajnom željom da završimo kad tad skupa. Za posebnu koja i sad trepteri kad sam kraj nje. Za posebnu koja unatoć mojoj surovosti prema njoj idalje gaji nadu. Za posebnu koja mi je pokazala da želja nepoznaje prepreke. Za posebnu jer ona i ja ...nikad nećemo b Za tebe posebna...za tebe |
subota, 09.04.2011.
Nema me...tu
|
Da, nema me...Nema me tu, nema me na mailu, nema me slovima tipkovnice, ni u komentarima, ni u tekstu. Postupno sam napustio ovaj svijet. Možda nisam to ni htio, zapravo dio mene nikad neće otići od vlastite riječi koje sam ovdje napisao i sasvim glupo mi je reći da ću se vratiti jednom... Nakon toliko odlazaka, povrataka, traženja. Možda zapravo i hoću, ponekad, subotom ujutro dok budem ispijao kavicu svratiti...
Nema me tu, ali ima me točno ondje gdje se i želim naći. Posložio sam se. Svaku sitnicu, svaki detalj i svako skretanje svog srca osječam kako treba. Moran priznat da sam ostavio taman velik dio emocija da se uspijem iznenadit. Dogodilo mi se mnogo toga, mnogo izmjena, mnogo elemenata života koji me... koji me čine zrelijm... Više nisam sam, pa ni na papiru, jer dogodila se jubav... Da znam i zadnji Jaguar sa ovih prostora iščezava i osvojen je... Ali na mom prstu nije teret bijelog zlata, već snaga. Tako se i osječam, snažnijm, jačim jer znam da nikad više neću biti sam. Sam u onom smislu da se takvim osječam pored nekog... Ispustio sam dušu, mislima gurno nogu naprijed i nisam se okrenuo, nisam zažalio nisam promislio kako je bilo prije i to mi je... to mi znači puno... Napokon slobodan idem naprijed, moja jubav je na jugu.. |
nedjelja, 07.11.2010.
Back to evolution... Coed 2
 Nekada u životu neide sve bajno, zapravo može se reči i rijetko kad ide. Ipak u vrijeme kad sam napisao ovu pjesmu možda sam više osjetio tu "poremečenost svijeta". Ako to možemo tako nazvati. Ubrzani ritam, nestajanje nekakvih normala. Od ponašanja, pristupa i shvačanja života.Možda ovo nije lijepa pjesma, možda se nekome i nesvidi, ali izrasla je negdje duboko iz mene. Možda ponekad zaboravljamo na ljepotu života, možda postajemo sebični, no zar možemo ostati bez srca? Može li plastika obaviti naša srca i pretvoriti ih u proizvod potrošnje bez sjećanja? Možemo li postati okrutni i hladni pritisnuti okolinom ? Ili možda smo našli svoja utočišta, svoje, vlastite trenutke gdje eksplozijama zadovoljstva osjećamo slobodu postojanja, a van tih sekunda ili mjesta pretvaramo se u metal? Hladan i čvrst? Tko zna? Nije ni bitno, bitno je znati na čemu si. Znati što si... Zraka Kakve život sada pruža dane, Svak u svakom vidi samo mane, Često čujem da nekom fali zraka, Na toj cesti sve je manje traka Kako ljudi s dva lica žive, Samo od koristi, tebi se dive Često čujem, bez novca nema sreče, U raj više nitko ni neće. Kad je sat otkucao kraj Gdje god odeš samo daj, daj Često čujem, život mi se raspada U tom dimu nestala je pravda. Svi se boje ljubavi i dugih veza Da ih srce boli, njihova je teza, U snovima samo mlijeka i meda, Na toj stanici bez voznog reda. Kakve život sada pruža dane, Svak u svakom vidi samo mane, Često čujem da nekom fali zraka, Na toj cesti sve je manje traka. |
nedjelja, 24.10.2010.
Ruža i mak
 Iznad nas Netko tajnu zna Skriva je, ovim ranim noćima Lutam kasnim satima... Taman je ovaj zrak Dok srce čeka znak Znam zoveš me, žarkim usnama Jer naš je svijet, ruža i mak... Neka nas progone, sile svemira Ruke, imaja svoja pravila Na valima, našeg kreveta Ljubav je, plima i oseka... Zvijezde daleke, Oblak sjaj prekriva Venama, boja crvena putuje Mislima i tijelom Stobom dušo ostajem... Volim te i to već zna svak Naš je svijet ruža i mak... Neka nas progone, sile svemira Ruke, imaja svoja pravila Na valima, našeg kreveta Ljubav je, plima i oseka... |
petak, 24.09.2010.
Jaguar Under Pressure
|
Pritisak Baš zbog njega nisam pisao dugo... dugo... Prošlo je već skoro cijelo lijeto, a od mene, pokoja riječ, tu i tamo koji komentar. Šačica mojih bisera kroz mjesece. Nedovoljno, slabašno, daleko od mog karaktera... Čak ni sad dok slovkam i govorim sebi u bradu nisam smogao snage uzvratiti na komentare... Gdje sam se izgubio? Gdje sam nestao? Kamo je pobjegao moj glas? Čujem li sebe uopče? Zašto hrpa mojih misli se našla neizrečena? Zar sam se zatvorio??? Pritisak .... Slomio me, zatomio, razbio moje snove i odveo me u tamne kutke vlastite posvjesti s obečanjem da će me osloboditi... Pomalo sam izgubio nadu. Zaboravio sam sve, izgubio sječanje, zaboravio na vas... Da dugo je prošlo...dugo No isplovljavljam, odignuo sam to jebeno sidro što me zakačilo o stjenu vlastite suludosti. Iako sam, idalje pod pritiskom.. Vračam se ! ! ! Vračam se sebi ! Da to sam ja ! Vidi to je moja riječ, moj tekst, moj post! Tu sam, to sam, jebote to sam ja ! No gdje su moje dame??? Pod pritiskom kao i ja? Ili čekate da vas ja stisnem...hm... Samo recite, samo pitajte, odgovaram na sva pitanja! Sad me imate, sad ili nikad, tu sam... P.S jednoj osobi se na facebooku sviđa što ja pišem! (opa, ma zamisli) Ako si koka, dođi da te poljubim.... ipak si jedna, jedina sretnica... ahhh već sam dobre volje... |
ponedjeljak, 12.07.2010.
Tata je doma ....
|
Hm... Što reći? Kako da se iskoprcam iz činjenice da me nije bilo ohohooo?
Mislim da sam već u nekim komentarima dao odgovor na to, no nisam siguran da je to dovoljno. Vidim, moja blog ekipa se više manje raspala... Ostali su oni najupornij, zaljubljenici u blog, u riječ u prostor gdje svatko može biti slobodan. Slobodan u nakupini slova spojenih u putu života kojim prolaze.... No vratimo se mi meni. Bože moj :) Da, nije me bilo. Da možda me opet neće bit, no opet možda me prigazi auto, tko zapravo zna što nam nosi sutra. Možda mi se svijet izokrene u jednom treptaju. Sve je moguće zar ne? Moguće je draga moja gali da stignem oživit mnoge, a na najmanje sebe. Zalomi mi se da se zatupim. Al, nije to ništa, svi imamo takve trenutke. Iskreno falite mi svi. Nedostaje mi moja Provincijalka... Neznam gdje je, nema je kod mene i bojim se, bojim. Da se nije digdi zaljubila? Postoji li bolji primjerak muškog roda negdje!? Jeli to pak moguće! I da muče me mnoga pitanja svakog dana. Ponajviše financije. Zar nije tako svima? Čovjek kad dođe u situaciju da se mora naglo spustiti na zemlju, stisnuti da bi progurao, zanemari slobodno vrijeme, ne zato što bi to htio, već jednostavno nemaš izbora... Ipak koliko god neke stvari mogu izgledati crno, ako imate nekoga uz sebe. Nekoga tko vas podržaje, nekoga tko vam je oslonac, sve se prebrodi... Zato drage moje, budite uz svoje voljene... P.S vidi mačke!? |
nedjelja, 07.03.2010.
Back to evolution... Coed 1
 Premda sam se dvoumio oko ovoga, tako da sam rekao da ću možda, možda objaviti pokoju stvar, otprije, ipak sam odlučio da hoču. No, najsmješnije je što me potakla E.T na taj potez i kad sam dobio taj postreh, shvatio sam da je sve tekstove, sve moje pjesme odnio vjetar sa tipkom izbriši. A nakon toga i sa formatiranjem. Ipak, nekim čudom, nekim putokazom sa visina uspio sam naći na jednom cd-u čak, dvije pjesme i jednu koja nije bila nedovršena... Dakle ovo se može smatrati pravim otkričem. I vjerovali ili ne, čitajuči te moje pjesme osjetio sam ponovo dah sjete... Dakle objavit ću ih u dva ili tri nastavka. Ova pjesma i kad je bila napisana i objavljena odnosila se na jednu bivšu moju ljubav. Hoču reči i tad kad je nastala bila je uvid u prošlost. Malo je reči da me ona slomila, jer bila je prva cura koju sam volio i nakraju sam morao čupati zadnje atome snage da je se oslobodim...Koliko je ona utjecala na mene... pa, o tome sam već i ovdje rekao dovoljno u postu Ti i ja draga.... ti i ja 08.06.2009 Izvorno pjesmu sam napisao, nakon prekida s njom... Vjerujte mi, ova pjesma me oslobodila, ma koliko god ona surova bila. Meni je tada rasvjetlila mnoge stvari koje zaluđen čovjek nevidi.... Nakon nje sigurno sam postao jači... Bivša ljubavi Nikad neću dati,to zrno pameti,Što ostalo je,iza te bolesti, A vjetar je pomeo svu tugu mog svijeta i malo sreće iz kreveta, Ne ubije mene draga ta tvoja lijeva strana,polako ionako nastala je brana I svremena na vrijeme prešao bi granicu,u zemlji pustoši izgubljen,turist Žedan te kapi ljubavi što si mogla dati,igrala si igru nek pati, Sječam se da sam nekad volio tvoju kosu,oći,tijelo i rijeći iz tvojih usta Nadam se da ćeš nestati,jer na kraju draža si mi s druge strane vrata, Svaki naš susret bio je kemoterapija,što čovjeku živost ispija Ubijala si moje male zloće,stvarala voštanu figuru bez mana, Postao sam septička jama,zatvoren i pun tvojih govana, U našim slikama uvijek je bilo više mene,baš se osjeti, Jebote je vrijeme proleti, I tako je vrijeme proletjelo, našao sam sreću, sa svojom dragom ispunjavam trenutke. Život mi je postao slađi. Uživam dok je tako i nadam se da neće prestati. A ova pjesma mi danas nebudi teške osječaje. U njoj sad samo vidim neku izvrnutu pozitivu. Čak i u njoj, kakva takva je, našao sam osmjeh... :) Možda me lagano hvata pozitiva, pa sam pun dobrote iako znam ispalit za sekund, pa isprika onima koje pogodim dok sam u elementu ili ipak, takav sam uvijek, povrh mojih ludovanja po ovoj virtuali... ha, nego šta... :) dobar je tata, valjda ste to već dosad... primjetile... |
nedjelja, 24.01.2010.
|
Malo me nije bilo, al...glavno da sam tu, jel tako?
Nešto mi ponestaje riječi, doduše nebih se pohvalio širokim vokabularom, ali što mi dobro ide, mislim sve što dodirnem, svrši na dobro... hahaha, da. Em što mi pomalo nedostajete...Eto prizna sam! uhhh Možda se pitate kakav ću biti u ovoj godini? A kakav! Uvik isti, samo naravno uvijek pomalo intenzivnij, jači nakon povrataka u blog vode... Gdje sam sta, hm... e da, neodoljivij, interesantnij, (obožavam riječi koje me dobro opisuju, hehe) i privržen svojim manirima. Bit će tu svega, od povrataka u prošlost, do sexa na javnim mjestima, naravno pokoje moje žute minute, pa sve do Neuma. (garant jedino što ste zapamtile u prošloj rečenici jest sex ). Nema veze, nezamjeram. A kakve ćete mi vi bit??? tko zna, možda vas izludim, možda vam dopizdim, al jedno je sigurno, Jaguar je nezaboravan ..... Dobar jutro, dobar dan, dobra vam godina... p.s znam da nemožete bez mene, jer i meni je katkad teško bez mene... Usput, odlično sam.... |
srijeda, 06.01.2010.
Ljubav mene čini živim
|
Ostalo mi malo riječi, ostalo mi malo boli
Dušu moju ona pokretima puni Sve sama radost, teče kroz moje vene A negdje blizu muzika me prene Jer sam sretan, i bolje nemože ... Neka misle da sam lud, misle da se gubim, A u mojoj čaši punoj vina, u odrazu lica Svatko zna da ljubav mene čini živim... Grrrrrr, mijau..... :) |
subota, 19.12.2009.
Moj svijet si ti
|
Update : 28.12.2009 time : 12.40h
Trenutno rasturam po blogu ... haha Update : 28.12.2009 time: 13.11h Umoria se.... hahaha Update: 25.12.2009 *Sretan Božić *  Upalio sam more svijeća oko kreveta. Njihova svjetlost stvarala je siluetu od naših tijela. Možda sam te prerano srušio na krevet, jer si bila zakopčana do vrata. Vani hladno i ti za to spremna. No, nikad mi to i nije bio problem. Uhvatio sam ti kosu, s obje ruke, nježno.... Tvoje usne pripale su meni. Zatvorila si oći, a ja sam te ljubio i gledao kako se topiš. Odlučno gutao, svaki tvoj vreli dah. A lice ti je bilo sasvim opušteno, predano. Jer ja nisam prestajao, jer ti to i nebi htjela. U naletu strasti, mogu raditi deset stvari odjednom. Skidao sam te komad po komad i uzimao gol, slobodan dio tvog tijela, poljubcima. Ispravila si se, do krajnjih granica. Izbacila svoje grudi, dala ih nepovratno meni. Mogao bi te pojesti, koliko me pališ. Koliko mi užariš prste, dok te ispituju. Dok traže skrivene kute, pa i ondje gdje se dražiš. Držao sam te za leđa, nemožeš mi pobjeći. U tvojim oćima uvijek se onda pojavi neka nova ti. Preuzimaš kontrolu, rušiš me. A ja kao ranjen, tražim svoj glas. Ništa ti nemogu, dok si u elementu. Dajem ti sebe, predajem se i prepuštam, uzvračam ti. Radi mi sve što poželiš. A ti čak i tu, tražiš načine da me zadovoljiš.... Zanemarivaš moje dodire, koncentriraš se na svoj cilj. Bodrim te, tišinom, prepuštam ti sav prostor oko nas. Ima te svugdje, dok mi ostvaruješ prljave snove. Odjednom padaš, gubiš snagu. Tijelo ti se lomi, tražiš moju potporu i ja ti je dajem dok te čekam... Sve iza tog, poput dijeliča vječnosti, jer što se može mjeriti.... s dvoje u ljubavi, na oblaku iznad svijeća... Zbog zamora, ispunjenosti nečim ljepišim, zbog svega što vrijedi više od riječi.... Jaguar uzima slobodno... Neki od vas već znaju da sam to planirao i ranije, ali odgađao sam jer mi se ovdje toliko svidjelo. I ovo je moj dom... Vrijeme je da malo izađem iz okvira (iako u njima nisam nikad ni bio). Neželim vam već čestitat, valjda ću naći vremena za moje najdraže virtualne... Do tad, ostanite lijepe, mlade u svakom pogledu i pametne, ka šta sam i sam..haha, ne nije moglo bez ovakvog kraja rečenice... :) Vaš Jaguar Coed |
srijeda, 16.12.2009.
Houston, we have a problem, tata u kužini...
 Torta sreće, na vrata mi dolaziš i sve se promjeni, kad te ugledam.... Samo malo,samo pinku, na vrhu prsta, ukradi kreme i dodaj samo malo, radosti... U toj igri, od mekog brašna, tvoje misli rasute. Dok ja grizem, tvoj slatki kolač, crveni... Moja kuhinja, malena za jednog frajera. Puna osmjeha i šečera, na vreloj ploči, uzdaha... Uzmi malo poljubca, brdo ljubavi i nemira, a za to vrijeme, kolač mi zagori... Nisam kuhar, nemam te spretnosti, al kad me vidiš, dok se borim, srce ti osvojim... |
četvrtak, 03.12.2009.
Jubilarni 40 post...Tata je jednako lud kao i prije... :)
|
¤ Alo...
Dobar dan! Agencija Tata pri telefonu, jeste li za jednu kratku anketu? ¤ Ne.... Ok, hvala na suradnji, nećemo vam oduzeti puno vremena... ¤ Nemam vremena za ankete! Da, znam, samo par pitanja... pa da krenemo... ¤ Dobro jel tebi fali ?! Nemam VRE-ME-NA! Ma tko danas ima vremena za išta, evo sam par pitanjica... ¤ Ajde moj anketar u p.m! Nakon 45min... Hvala na sudjelovanju! ¤ Alo? Wtf? bipppppppppppppppppppppppppppppppppppp... Update 10.12.2009 : Na moju veliku žalost odaziv je relativno malen, te se nemože utvrditi sa sigurnošću legitimitet izbora. Slab odaziv prema jednoj analizi posljedica je gubitka centra odnosno polarizacije izbora. Tako da se može glasati ZA ili PROTIV. Liberalni biraći ostali su uskračeni za izbor, no mora se dodati da "Stavi prst u struju" kao predstavnik sredine prešao prag i naišao na simpatizera.. Isto tako uočen je javan glas, pa zasad povjerenstvo nema riješenje za takav izbor premda ga se može smatrati važećim. Prema prijevremenim rezultatima večina smatra da sam ja "lud kao kupus", no neželim žuriti sa zaključivanjem ankete, dok se još neposlože određeni segmenti i isto tako priželjkujemo glasove iz inozemstva. Ako pak se rezultat ne promjeni sa zadovoljstvom ću ostati takav, odnosno lud :) . Posebno mi je drago da sam dobio prosidbu, zapravo veliki osmjeh mi izađe kad pogledam taj glas. No što se čudim, zar nisam poželjan mladoženja? Alo pa tko je tata!? " Ideš mi na živce" i mrzim te" kao predstavnici lošeg izbora zasad su bez glasa, što je dobar pokazatelj i velika potvrda mog šarma. (ako nisam najbolji, onda u k.) . Također bez glasa jest i "obožavam te", no razlog nalazim u prevelikoj točnosti izbora te se ljudi namjerno neodlučuju za njega. Haha, moš mislit... hahaa :) Za kraj analize trenutnog stanja, veliko iznenađenje jest "volim te" ! Sa dva glasa drži stabilno drugo mjesto, a do isteka ankete sasvim je nepoznat ishod i hoće li preuzeti vodstvo.. Zaista se pitam tko me to toliko voli???... Da,da netko čupa latice sa cvijeća na moje veliko zadovoljstvo :) ...ahhh, topim se :) Sa birališta za blog, Jaguar Coed. UPDATE 15.12.2009 : Hvala vam na glasovanju, nastojat ću vam ostati sve ono što mislite da ja jesam...Ludo vas volim.... Iskreno Vaš Jaguar Coed... |
utorak, 01.12.2009.
Tata je lud!
|
Ljut sam! niti jedan plagijator nije ništa maznuo od mene. Naprosto, bijesan sam! Kako ih nije samo sram! Razočaran i uvrijeđen, osječam da nitko necjeni moj rad.... Niti jednu rečenicu mi nije ukralo, stih, ništa, nada, njet... Još sam provjerio dva puta! Blago rečeno katastrofa, suza mi je krenula niz obraz, ali tješim se, znam da se rad blogera najviše cijeni kada izbriše blog!??? ne, čekaj, svi ga onda zaborave. sranje...Fuj, ni plagijatori više nisu što su nekad bili... Dolje plagijatori bez ukusa!!!! Ovaj blog je protiv plagijatora bez ukusa!!! Podupri inicijativu naziva " Vaša plača nije dovoljno mala" te jednim pozivom na 0603853859871666253447800 doniraj 1000kn udrugi za pomoć ranjenim gnuovima na prijelazu preko rijeke.... :) Sigurno se pitate kakve veze imaju plagijatori i gnuovi??? nikakve, al je baza... hahaha :))) svaka sličnost sa trenutnim "češkanjem" na blogu, te inicijativama i udrugama jest zločesta i namjerna....hahahahahaha :) btw... ne da zajebaje blog editor, nego ono katastrofa, non stop nešto štopaje, bloka itd... mamicu im... Dođe mi da im jeb. sve po spisku... bljak, šta sve pošten bloger mora napravit da objavi post... |
petak, 27.11.2009.
Iz ljubavi...
|
Da li tratim vrijeme, pišem bespotrebno?
Tražim li riječi sa dobrim zvukom i smislom Kad tvoje velike plave oći, nevide moju skrivenu dušu Prosutu u noći, tišini, na ovom čudnom, virtualnom papiru... Kao da se bojim, plašim sam sebe, tražim slamku Svoje pomješane osjećaje, iskreno sabijam u tintu Al netrebaju meni, neki drugi da se divu Kad vidim na tebi,na tvome licu, iskrenu čežnju... Oko moga tijela, savijaš vitku, snažnu nogu Pitaš me svašta, milijun pitanja i znaš da te volim A ja kao fol, pravim se hladan, nedostupan unutra U meni gori,prvi put tinja, čista ljubav prava... Nikada nisam u tako kratko, mogao ili htio Volio ikog, volio tako jako i djetinje nevino Zašto se mislim, razbijam tu ludu glavu Ako ikad draga i dogodi se zlo, tamna igra sudbine Život je takav, nepredvidljiv, al jednako ću te voljeti... Pa što, šta ti nevidiš moje srce od slova, Kad tebi pripada i u ovoj virtuali i još jače u zbilji Možda je došao kraj, približila se pokoja rima Ovog dugog teksta, ili je to pjesma? Nije me brige, stvarno me nije brige, za tim ikad bilo Bitno mi je, važno mi je, da se prepuštam Bitno mi je, činiti te sretnom I kud bolje, ljepše, nego iz ljubavi |
srijeda, 25.11.2009.
Ako ikad
 Nadam se da nikad neće doći tako bolan dan, gdje bi tebe draga rado drugom zamjenio. No sudbina je vrag, al mi nedaj, nedaj da budem ravnodušan... Ako ikad, kraj sebe osjetiš Da moj pogled, je u pod Pusti glas i kaži mi Što mi radiš ljubavi.... Nadam se da neću imati razloga za to, tražiti izlike za svoje gluposti, no ćudno je vrijeme koje gazi nas i sutra je novi dan, al nedaj mi, nedaj da budem licemjeran .... Ako ikad, ostavim ti laž Ružnu. tešku i opasnu Pusti glas i jako udari Moje lice varljivo.... Nadam se da ćemo možda biti ozbiljan par, al nakon noći i možda nekih problema, bez dodira tog, nedaj mi, nedaj da odem na posao... Ako ikad bez rijeći odem ja Iz tvoga toplog kreveta Pusti glas, tihi jutarnji Poljubac, da ti dam... Nadam se da bezveze o tom razmišljam, jer borit ću se protiv toga, dušom i tijelom, ne razumom, nedaj mi, nedaj da te olako izgubim... Ako ikad ostavim te Kao ništa i hladnije Pusti glas, nek zapamtim Ostavljaš dragi pravu stvar... Nadam se da kad jednom namjerno ti ostavim papir, pun mojih toplih riječi prema tebi, da ćeš zadržati u sebi to, nedaj draga, da neki misle da sam slab... Ako ikad pročitaš Koliko tebe volim ja Ugasi svjetla i sebe mi daj... Ali riječi ostavi, na njih draga Tu noć zaboravi... |
petak, 20.11.2009.
Tajna....
|
Da, imam tajnu. I to blog tajnu. Kud gore..hahaha
Ajde, da neokolišam. Ne, ovo nije prvi moj blog.... uuuuuuuuuuuuuuuuuuu, začulo se kod tisuća Jaguarovih posjetilaca...haha. Dakle već sam upoznat sa načinom kako funkcionira blog. Mislim da otprilike pišem blog nekih 10 mjeseci, a kao što vidite Jaguar živi 8mjeseci. Dakle razumno pitanje je, a gdje si ti to pisao 2mjeseca ili tri prije... cccc, jeste znatiželjne. No polako, red po red. Da jesam postojao sam u ovoj blog-virtuali pod drugim nickom i na drugom blogu, no nikako drugačij nego što sam sad. Dapače mogu reč da sam u neke stvari osobne prirode ulazio dublje i detaljnije, nego što to radim sad. Možda čak i objavim neki post sa prijašnjeg bloga, da vam bude jasnije...Način na koji sam komentirao, zapravo je više manje identičan. Dakle isti vaš Jaguar. Podjednako "velikog nosa" haha. No kao i sve što je dobro doživi dan kada krene nizbrdo. Uvijek sam mislio da bi blog trebao biti osobne prirode, pa sam se toga i držao. Da možda sam nekad išao u filozofiranja, no to radim i sad, kad zaboravim što sam htio reći ili kao kad se nerazumim. Upustio sam se u politiku, oli ti ga političke postove. E sad, da čovjek nepovjeruje, ali istog trena uspio sam se pobiti s večinom blogova koje sam posječivao ali i oni mene. No posebno je izražena "svađa" s jednim blogerom koja traje i dan danas. Vjerovali ili ne, ili bolje rečeno pomalo idiotski, ali ja ga brate nemogu ucrtanog vidit. Pa se zapravo ponekad nađemo na prepucavanju. No mogu reč da sam napokon odustao, jer idiot je idiot, pa kako god da ga okreneš. (primjeti se doza prijezira, u mom riječniku, zar ne?...he). Ako se več dosad niste zapitale čemu razlog brisanja bivšeg bloga, e pa on i cijela ta situacija je više manje, jedan od razloga. No ipak mizeran razlog u odnosu na ključni, tj. broj dva. Iako sam svjestan da ću ovakvim otkrivanjem pikanterija, možda ponovo razbuktati razlog broj dva, a možda i ugroziti Jaguara, čisto me boli kurac. Jer ja sam JA, a to više manje znači da sam najbolji.... weeeeeeeeeeeeee, začulo se kod tisuća posjetioca Jaguara.... Budala ja, otkrio sam da pišem blog jednoj osobi. Tkz. osobi od povjerenja, za koju sam otprilike znao da kad popije, priča sve. Jeb.ga. Uglavnom našao sam se na meti ucjene. Pazite sad ovo, čak mislim da je postojala sapunica ovog imena Ucjenjivačica...ej, zamisli. No Đegi ju je elegantno riješio iskopavši par prljavština o njoj od samo njemu znanih kanala.. Haha, pomalo bolesna rečenica, no na ucjenu se nemože odgovoriti drukčije. I sve je to prošlo. No ostalo je pitanje koliko ljudi zapravo iz moje okoline sada zna za moj blog? Koliko ljudi ima uvid u moje misli? Ni u jednom trenu nisam pomislio da bi netko sad moga naći nešto što bi se kosilo s mojom pojavom u stvarnosti, no zauvijek je ostala mrlja. Tada sam po prvi put, osjetio da sam izgubio slobodu... Nije mi preostalo ništa drugo već brisanje bloga. Za tim još i danas žalim. Ali jako, jako malo.... a zašto malo ??? (upozorenje!!! sljedi dio gdje vam se neopisivo ulizujem) aaaaaaaaaaaaaaaaaaa, začulo se među tisućama vjernih Jaguarovih posjetioca.... Vjerovali ili ne, toliko puta ste mi uljepšale dan, večer, jutro. Toliko osmjeha ste mi navukle na lice, bezbroj puta više nego ja vama. Toliko lijepih riječi, želja, osjećaja izašlo je iz vaših srca. Toliko puta ste me oborile, možda i neznajući. Da iza moje vanjštine jednog umišljenog mačka, stoji samo Jaguar... ma, jebeš ga, Vaš najbolji, najinteresantnij i največi bloger Jaguar Coed... Nakon svega jedno je sigurno. Toliko ste mi prirasle srcu, teško da vas ostavim. Možda nikad neću prestati pisati blog, a možda je bolje reči nikad ne reci nikad i možda odem, prestanem, ugasim Jaguara... ali kako stvari sad stoje. Osvojile ste me... :) Na jedan sasvim poseban način, baš kakve ste i vi... posebne svaka na svoj način... Special Thanks to : Ribica,Vidra, Nina, Gali, Dust, Barbara, Mija, Lady, Kira, Sara, Borja , Cemma, Andrejevna , Provincijalka... i naravno svima (tisućama) koje povremeno svrate ... :))) |
četvrtak, 12.11.2009.
Budim ti osmjeh
|
Update:
IZ KRVI, BOLA NIKNUT ĆE CVIJEČE, NIKADA NAROD ZABORAVIT NEĆE V U K O V A R ! ! ! TISUĆE SVIJEĆA MOGA SPLITA VEČERAS GORI DUŽ VUKOVARSKE U SPOMEN NA GRAD HEROJ...  Nekad me tresu neke čudne stvari, Malo sam dolje, al se uvijek vračam jači Ali sigurno nisam kao neki drugi, Kad ja ti dođem i usred noći Budim ti osmjeh Budim ti osmjeh... Nekada mi nema ravnog na zemlji Visoko sam gore i tamo mi je drago Ali sigurno nisam, bježao nigdi Kad ja ti dođem, više ništa nije isto Budim ti osmjeh Budim ti osmjeh.... Nekada skroz na široko i dugo Objašnjavam svoje izgubljene riječi A ruke su mi gdje im nije mjesto Kad ja ti dođem, znaš da ću uvijek moći Dati ti osmjeh... p.s tati to uvijek ide od ruke... :) |
ponedjeljak, 09.11.2009.
The air that I Breathe
 Sjeb.. sam ... Neznam da li kiša igra određenu ulogu u svemu tomu, neznam. Inače stvarno volim kišu. Sve me boli. Svaka kost i košćica, svaka dlaka, haha... Al eto, nekako, uspjevam se nasmijati. Ne, nije da imam sad, neznam ti ga ni ja kakav problem, ali slomia san se... E i nije od gripe. Temperatura u normali, malo sporije dišem, no to je vjerovatno od umora. Zapravo neznam otkud mi i toliko snage da sad upirem prstima po tipkovnici i razvlačim jednu te istu misao riječima, umoran. A, pa da, znam... dosađujem se, oli ti ga nemam pametnijeg posla. Neda mi se gledat TV, jer nemislim da bih išta novoga i vidia. A i inače nisam neki zaljubljenik u nju. Malo mjuze, al sasvim tiho mi paše. Van, hm... da ga jebeš neda mi se. A i di ću, di več nisam bia. Blago rečeno totalni debakl mojih misli večeras.. Moran priznat da sam 99.9 % svog životnog vremena, tj. dok sam budan, tj. 19h dnevno sam vedar, al kad me ovako prelomi onda sam dibidus... Ha, nasmija san se opet, jer nemogu virovat da sam u takvom stanju da mogu razvlačit to isto stanje koje mi nepaše, al ono... Štaje tu je... Nemislim da će me još nešto dugo držat ovakvim, pa uživam u neuživanju sam sa sobom... Baš mi je ono, genijalno... haha Eto na, još jedan osmjeh na mome licu.... a ova pjesma me baš trese... |
ponedjeljak, 02.11.2009.
S V E
 Kao kad se lišće, na kantunu terase skupi Ti draga, skupi moje misli, u meni, iskušaj svoje moći A zavjese vjetar nosi i ima tvoje plave oći, dođi, u sobu uđi i vratima zalupi Unesi svoj osmjeh, kao uvijek meni na dar, znaš da mrzim kad sam, sam... Kad te ljutim, lice ne mršti, moje mane u dimu cigare pusti Samo sakrij male suze, da nevidim, da me nelome Dok kiša pere, stare sjete, bivše moje, izbrast će vrijeme Osjećaš li kako plamte moje ruke, kad te onako jako, drže.... Kako samo, volim tvoje usne, dok me ljube, koljena mi ruše Negdje, ne tako daleko, vidim našu djecu, sanjam i zovem, Imena za njih, u precima ću naći, moja si jedna, prava Samo mi daj, daj zadnji dio sebe, gdje mi tvoja, oći, sakriva kosa... Kao kad se lišće, na kantunu terase skupi, Ti draga, skupi moje misli, u meni, iskušaj svoje moći A zavjese vjetar nosi i ima tvoje plave oći, dođi, u sobu uđi i vratima lupi Zagrij svojim tijelom zrak, hladan već dugo, zbog tebe dušo, nisam... Zbog tebe nastaju ovi stihovi, a možda mi je samo dovoljna riječ, ili dvije Možda bolje da šutim, jer te onda na miru udišem, ti si meni, sve... |
utorak, 06.10.2009.
NAPOKON SLOBODAN
|
Kad ujutro otvoriš oći, u njima vidim odraz svoje sreće.
Osmjeh i tvoje nježno lice, osvoje moje misli, koje slažu možda poćetak, možda kraj jedne bajke, priče. I živjeli tako dugo i sretno... Kad me poljubiš, ranom zorom, dok te ostavljam samu, tvoje usne na mojima čutim kroz cijeli dan. Zubima povlačim dojnju usnu, da te osjetim jače. Tako me topiš i kad te nema. Kad me zagrliš, onako iz toplog kreveta, ni ledena bura nemože ohladiti moje srce, ugrijano do vrenja. I tako plamtim u želji da te ponovo vidim.  Kad mi šapneš, volim te. U ušima mi odzanjaju crkvena zvona. Mislim da si ti ta. Prava, ti i ja do praha... Kad me nazoveš, svojim tihim, ali jasnim glasom, puni me tvoja snaga, skrivena pred drugima. I dlake na ruci mi se ježe, koliko ljubavi, mi u tako kratko možeš nedostajati... Kad malo stanem, razmislim , želim te zauvijek i više od toga. Ako može postojati više. Prešao sam granicu između zaljubljenosti i potpune predaje. Čekam te, u krevetu, a već je popodne... Kad mi dođeš večeras, pomalo umorna s posla i poklonim ti ružu, znam da ćeš sjati. Jer nema meni nikog do tebe, nema meni, mene, bez tebe... Nadam se da će ti to dovoljno dobro zvučati. Nadam se da će ti to dovoljno značiti i vratiti ti vjeru da mogu biti samo tvoj... Jer samo tvoj i jesam... Kad se vratiš, reći ću ti da te volim. Jer sad napokon imam dovoljno argumenata, koje je moj karakter uporno tražio... Prvi put u životu, volim curu koja voli mene... Volim... napokon... |