petak, 13.01.2012.
Ne više
|
Nemamo ti i ja više mi u meni, nemamo ono što su drugi u nama vidjeli
Snove je progutala materija, osječaje je otjeralo novo vrijeme Umoran, zgažen od sadašnjice, kad dođem doma, samo više neželim... Propao kao očajnikov plan, utonuo usred bijele fotelje Dok mjenjam kanale, oblaci putuju, slike u kojima mi, to tako prošlo izgleda. Ne više... Tako sam i ja završio sam sa sobom, duboko dolje.  |
utorak, 09.08.2011.
Molim te dušo
|
Samo jedno te molim...
Zaboravi na tijelo, moje drugoj ide , Njoj pripada jer ljubav s njom piše Ali ipak nemoj da ti itko o meni loše kaže, Ja više nisam onaj isti čovjek od prije... Mene poželjeti nemoj, nemoj riječi više Slamaš mi misli i mjenjaš moje sretne dane Znam da me i sad voliš, Premda drugoj noću idem, Jer moje sve ide, Ide uz njeno U meni i pred Bogom taj je potpis sve i ostati će vječno. Ako tuga ti dođe, jer nikad nismo bili skupa Znaš i sama da je kasno za to, više nemamo vremena Ipak uvijek... Na posljednjem mjestu, gdje moje srce diše, Ti me tamo nađi, za tebe čuvam svoje ruke, Nema tog svijeta koji zabraniti to mi može Jer te znam u dušu i volim naše trenutke I kad nađeš svoju pravu sreču U prvom redu potraži moje oći Taj sjaj će biti za tebe dušo... Za posebnu, koja koja mi je u određenim danima punila ego svojom beskrajnom željom da završimo kad tad skupa. Za posebnu koja i sad trepteri kad sam kraj nje. Za posebnu koja unatoć mojoj surovosti prema njoj idalje gaji nadu. Za posebnu koja mi je pokazala da želja nepoznaje prepreke. Za posebnu jer ona i ja ...nikad nećemo b Za tebe posebna...za tebe |
subota, 09.04.2011.
Nema me...tu
|
Da, nema me...Nema me tu, nema me na mailu, nema me slovima tipkovnice, ni u komentarima, ni u tekstu. Postupno sam napustio ovaj svijet. Možda nisam to ni htio, zapravo dio mene nikad neće otići od vlastite riječi koje sam ovdje napisao i sasvim glupo mi je reći da ću se vratiti jednom... Nakon toliko odlazaka, povrataka, traženja. Možda zapravo i hoću, ponekad, subotom ujutro dok budem ispijao kavicu svratiti...
Nema me tu, ali ima me točno ondje gdje se i želim naći. Posložio sam se. Svaku sitnicu, svaki detalj i svako skretanje svog srca osječam kako treba. Moran priznat da sam ostavio taman velik dio emocija da se uspijem iznenadit. Dogodilo mi se mnogo toga, mnogo izmjena, mnogo elemenata života koji me... koji me čine zrelijm... Više nisam sam, pa ni na papiru, jer dogodila se jubav... Da znam i zadnji Jaguar sa ovih prostora iščezava i osvojen je... Ali na mom prstu nije teret bijelog zlata, već snaga. Tako se i osječam, snažnijm, jačim jer znam da nikad više neću biti sam. Sam u onom smislu da se takvim osječam pored nekog... Ispustio sam dušu, mislima gurno nogu naprijed i nisam se okrenuo, nisam zažalio nisam promislio kako je bilo prije i to mi je... to mi znači puno... Napokon slobodan idem naprijed, moja jubav je na jugu.. |
nedjelja, 07.11.2010.
Back to evolution... Coed 2
 Nekada u životu neide sve bajno, zapravo može se reči i rijetko kad ide. Ipak u vrijeme kad sam napisao ovu pjesmu možda sam više osjetio tu "poremečenost svijeta". Ako to možemo tako nazvati. Ubrzani ritam, nestajanje nekakvih normala. Od ponašanja, pristupa i shvačanja života.Možda ovo nije lijepa pjesma, možda se nekome i nesvidi, ali izrasla je negdje duboko iz mene. Možda ponekad zaboravljamo na ljepotu života, možda postajemo sebični, no zar možemo ostati bez srca? Može li plastika obaviti naša srca i pretvoriti ih u proizvod potrošnje bez sjećanja? Možemo li postati okrutni i hladni pritisnuti okolinom ? Ili možda smo našli svoja utočišta, svoje, vlastite trenutke gdje eksplozijama zadovoljstva osjećamo slobodu postojanja, a van tih sekunda ili mjesta pretvaramo se u metal? Hladan i čvrst? Tko zna? Nije ni bitno, bitno je znati na čemu si. Znati što si... Zraka Kakve život sada pruža dane, Svak u svakom vidi samo mane, Često čujem da nekom fali zraka, Na toj cesti sve je manje traka Kako ljudi s dva lica žive, Samo od koristi, tebi se dive Često čujem, bez novca nema sreče, U raj više nitko ni neće. Kad je sat otkucao kraj Gdje god odeš samo daj, daj Često čujem, život mi se raspada U tom dimu nestala je pravda. Svi se boje ljubavi i dugih veza Da ih srce boli, njihova je teza, U snovima samo mlijeka i meda, Na toj stanici bez voznog reda. Kakve život sada pruža dane, Svak u svakom vidi samo mane, Često čujem da nekom fali zraka, Na toj cesti sve je manje traka. |
nedjelja, 24.10.2010.
Ruža i mak
 Iznad nas Netko tajnu zna Skriva je, ovim ranim noćima Lutam kasnim satima... Taman je ovaj zrak Dok srce čeka znak Znam zoveš me, žarkim usnama Jer naš je svijet, ruža i mak... Neka nas progone, sile svemira Ruke, imaja svoja pravila Na valima, našeg kreveta Ljubav je, plima i oseka... Zvijezde daleke, Oblak sjaj prekriva Venama, boja crvena putuje Mislima i tijelom Stobom dušo ostajem... Volim te i to već zna svak Naš je svijet ruža i mak... Neka nas progone, sile svemira Ruke, imaja svoja pravila Na valima, našeg kreveta Ljubav je, plima i oseka... |
subota, 16.10.2010.
Blago Zadro 1944 - 1991
|
Da se nezaboravi ....
Preuzeto iz Wikipedije... Rođen u Bosni i Hercegovini, kao desetogodišnjak doselio se iz rodne Hercegovine zajedno s obitelji u Borovo Naselje, gdje je završio školu, zaposlio se u tvornici "Borovo" i osnovao obitelj. Početkom demokratskih promjena, aktivno se uključio u politički život toga kraja i postao prvi dopredsjednik HDZ-a u Vukovaru te se aktivno uključuje u organiziranje obrane pred nastupajućom velikosrpskom agresijom. Po izbijanju krvave Bitke za Vukovar zbog svojih izuzetnih organizacijskih sposobnosti i hrabrosti preuzima zapovijedanje obranom čitavog Borova Naselja. Iako nije bio vojno školovan, kao zapovjednik 3. bojne legendarne 204. vukovarske brigade pokazao se izvrsnim organizatorom obrane Borova Naselja. Pod njegovim vodstvom na Trpinjskoj cesti, koja je zbog toga i prozvana "Groblje tenkova", zaustavljena je oklopna sila JNA i uništeno na desetke srpskih tenkova i oklopnih transportera. Bio je hrabar i odlučan, zapovjednik koji je u borbu kretao prvi, no iz jedne se nije vratio. Poginuo je 16. listopada 1991. godine blizu Trpinjske ceste, pokošen rafalom iz puškostrojnice dok je junački vodio svoje suborce u akciju.[2] Od trojice sinova dvojica najstarijih također su se uključili u obranu, najstariji Robert (1969.) kasnije je poginuo u borbama kod Kupresa, upavši sa suborcima u tenkovsku zamku. Kasnije je kod Kupresa podignut spomenik "petorici Vukovaraca". Blago Zadro pokopan je na vukovarskom Novom groblju 16. listopada 1998. nakon što su njegovi posmrtni ostaci ekshumirani u ljeto '98. zajedno s 937 žrtava iz masovne grobnice na vukovarskome Novom groblju. Njegov sin Robert godinu dana poslije, identificiran je iz zajedničke grobnice u Zagrebu nakon što je godinama njegova sudbina bila nepoznata. Otac i sin Zadro počivaju na vukovarskom Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata, u Aleji hrvatskih branitelja. ...... Sramota je ovo što smo danas postali Sramota je ono što smo dozvolili da nam se napravi Sramota je što smo dopustili zaboravu heroje domovinskog rata Sramota je samo naša, što necjenimo svoje... No pored toga, pored svih boli, uz grobove svih naših mrtvih, nikada narod zaboravit neće, ma koliko se god neki trudili izjednačavati žrtve i agresora... Koliko god neki, pa čak i ovdje na blogu, pljuvali po našoj borbi i koliko ih god boljela naša sloboda. Iz krvi i bola niknut će cvijeće ... |
petak, 24.09.2010.
Jaguar Under Pressure
|
Pritisak Baš zbog njega nisam pisao dugo... dugo... Prošlo je već skoro cijelo lijeto, a od mene, pokoja riječ, tu i tamo koji komentar. Šačica mojih bisera kroz mjesece. Nedovoljno, slabašno, daleko od mog karaktera... Čak ni sad dok slovkam i govorim sebi u bradu nisam smogao snage uzvratiti na komentare... Gdje sam se izgubio? Gdje sam nestao? Kamo je pobjegao moj glas? Čujem li sebe uopče? Zašto hrpa mojih misli se našla neizrečena? Zar sam se zatvorio??? Pritisak .... Slomio me, zatomio, razbio moje snove i odveo me u tamne kutke vlastite posvjesti s obečanjem da će me osloboditi... Pomalo sam izgubio nadu. Zaboravio sam sve, izgubio sječanje, zaboravio na vas... Da dugo je prošlo...dugo No isplovljavljam, odignuo sam to jebeno sidro što me zakačilo o stjenu vlastite suludosti. Iako sam, idalje pod pritiskom.. Vračam se ! ! ! Vračam se sebi ! Da to sam ja ! Vidi to je moja riječ, moj tekst, moj post! Tu sam, to sam, jebote to sam ja ! No gdje su moje dame??? Pod pritiskom kao i ja? Ili čekate da vas ja stisnem...hm... Samo recite, samo pitajte, odgovaram na sva pitanja! Sad me imate, sad ili nikad, tu sam... P.S jednoj osobi se na facebooku sviđa što ja pišem! (opa, ma zamisli) Ako si koka, dođi da te poljubim.... ipak si jedna, jedina sretnica... ahhh već sam dobre volje... |